Mahmud Konjhodžić: Krvavim tragom talijanskih fašista

KONJHODŽIĆ, Mahmud, novinar i publicist (Ljubuški, 27. X. 1905 — Zagreb, 11. XI. 1979). Gimnaziju polazio u Mostaru i Velesu, pravo studirao u Beogradu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1931. Radio kao sudski vježbenik na okružnim sudovima u Mostaru i Splitu 1932–36. te sudac kotarskoga suda u Benkovcu 1937, potom kao zagrebački dopisnik Politike, u kojoj se javljao već od 1929. God. 1941. sklonio se u Mostar, a 1942. vratio u Zagreb, gdje je sudjelovao u izdavanju ilegalnih komunističkih glasila Vijesti i Narodna borba; 1943. prešao na partizansko područje. Ondje je do kraja rata bio član uredništva i stalni suradnik Vjesnika te 1944. dopisnik TANJUG-a i radijske postaje Slobodna Jugoslavija. Pristupivši KPJ, te godine na kongresu u Topuskom izabran je u Predsjedništvo kluba kulturnih radnika Hrvatske. Bio je urednik rubrike 1945. i odgovorni urednik 1946–47. zagrebačkoga Ilustriranoga vjesnika, dopisnik TANJUG-a iz Kaira 1947–48, potom urednik u sarajevskom listu Oslobođenje, Crvenoj zvezdi (Beograd) te zagrebačkim redakcijama dnevnika Borba i agencije Jugopres. Umirovljen 1960. kao djelatnik Ureda za informacije IV Sabora NRH. Osim u matičnim listovima, novinskim se člancima – osobito socijalnim reportažama – javljao u periodicima Sokolski glasnik (1928–30, 1933), Jugoslovenska pošta (1929–30, 1933), Gajret (1930, 1933), Jugoslavenski list (1930), Narodni podmladak (Beograd 1938), Seljačke novosti (1938), Slobodna misao (Nikšić 1938), Borba i Naprijed (1943–45), a nakon rata – sa znatnim udjelom povijesne publicistike o komunističkoj i partizanskoj borbi – među ostalim, u izdanjima Brazda (1950), Naprijed (1950), Trideset dana (1950), Vjesnik (1950, 1955–57, 1959, 1962, 1966, 1968, 1970–72, 1974–76), Naša štampa (Beograd 1953, 1956–58), VUS (1954, 1958), Globus (1955), Narodni list (1955–56), Novine mladih (1955), Komunist (1963, 1968, 1974, 1976), Matica (1963), Oslobođenje (1963, 1970–71, 1973–74), Večernji list (1963), Novinar (1965), Riječi (1969), Dometi (1971), Zagreb u NOB-i i socijalističkoj revoluciji, 2 (Zagreb 1971), 4. jul (Beograd 1973), Odjek (1973), Kultura i umjetnost u NOB-u i socijalističkoj revoluciji u Hrvatskoj (Zagreb 1975) i Mali vjesnik (1976). U prvoj zbirci reportaža (1940) srpskoj je javnosti pokušao približiti povijest i zamisli hrvatskoga seljačkoga pokreta, a 1956. objavio je putopisne zapiske o Egiptu. Autor je ratnih sjećanja (1959), monografija o partizanskom pokretu u široj riječkoj regiji (1963. i 1969), o bliskim mu medijima (1975) i o novijoj povijesti ljubuškoga kraja (1974–1981), kraćega romana iz partizanskoga života (1978) te, s N. Neugebauerom, scenarija za strip A. Maurovića Rankov odred (Plavi vjesnik, 1961). U dvjema knjižicama s pretežnom promidžbenom sastavnicom prikazao je nedjela talijanskih okupatora (1945) te značenje »bratstva i jedinstva« u partizanskim postrojbama (1975). Posmrtno su mu objavljeni djelo o revolucionarnoj djelatnosti mostarskih žena (1981) te pretisci u zagrebačkim izdanjima Zbornik sjećanja Zagreb 1941–1945, 3 (1984), Izbor 1940–1990. (1990) i Zbornik sjećanja Vjesnik 1940–1990 (1990). Dobitnik je nagrade Društva novinara Hrvatske 1954. i Nagrade »Moša Pijade« za životno djelo Saveza novinara Jugoslavije 1976.