Jules Verne – čovjek koji je u 19. stoljeću zamišljao budućnost

Od drvenih kotača do Nautilusa

Da bismo danas osjetili koliko je 19. stoljeće bilo drugačije, dovoljno je pogledati jednu od preteča bicikla.

Draisova „Laufmaschine“ iz 1817. imala je drvene kotače i nije imala pedale. Vozač je sjedio na njoj i nogama se odgurivao od tla.

Jules Verne rodio se samo jedanaest godina poslije.

Naravno, tijekom njegova života bicikl će se znatno razviti, kao i čitava tehnologija. Ali upravo nam taj jednostavni drveni stroj lijepo pokazuje iz kakvog je svijeta Verne krenuo prema svojim nevjerojatnim zamišljenim putovanjima.

Jer dok je čovječanstvo usavršavalo kotač, Verne je već razmišljao o tome što se nalazi na dnu oceana i kako bismo jednoga dana mogli putovati do Mjeseca.

Nautilus – podmornica iz budućnosti

U romanu „Dvadeset tisuća milja pod morem“, objavljenom 1869. i 1870. godine, pojavljuje se jedan od najslavnijih strojeva u povijesti književnosti – Nautilus kapetana Nema.

Podmornice nisu bile Verneov izum. Različiti pokušaji gradnje podvodnih plovila postojali su mnogo prije njegova romana.

Ali Verne je otišao mnogo dalje.

Nautilus nije tek neobičan brod koji može nakratko zaroniti. To je gotovo samostalan podvodni svijet: veliko plovilo na električni pogon, sposobno prevaljivati goleme udaljenosti ispod površine mora.

Električna energija daje mu svjetlost, toplinu i pokret. Njegova posada istražuje morsko dno, izlazi u podvodne šetnje i promatra život oceana kroz velike prozore.

Čitatelju 19. stoljeća to je moralo zvučati gotovo poput čarolije.

Nama danas zvuči začuđujuće poznato.

Put prema Mjesecu – gotovo stoljeće prije Apolla

Još je nevjerojatniji roman „Od Zemlje do Mjeseca“, objavljen 1865., te njegov nastavak „Oko Mjeseca“.

Verne zamišlja ljude koji napuštaju Zemlju i kreću prema Mjesecu.

Njegovo rješenje nije bilo raketa kakvu danas poznajemo. Putnici se nalaze u velikom projektilu koji prema svemiru izbacuje golemi top – zamisao koja u stvarnosti ne bi bila baš ugodna za putnike, blago rečeno.

Ali pojedine sličnosti s kasnijim svemirskim programom fascinantne su.

Verneova ekspedicija povezana je s Floridom, u kapsuli putuju trojica ljudi, a nakon pustolovine kapsula završava u moru.

Stotinjak godina poslije upravo će Florida postati polazište američkih putovanja prema Mjesecu. Apollo je imao tročlane posade, a astronauti su se na Zemlju vraćali kapsulama koje su slijetale u ocean.

Verne nije znao kako će čovjek stići do Mjeseca.

Ali znao je postaviti pitanje koje je možda još važnije:

Zašto ne bismo pokušali?

Letjelica prije ere aviona

Godine 1886. Verne objavljuje roman „Robur Osvajač“.

U njemu se pojavljuje Albatros, golema letjelica teža od zraka koju u visini održava niz propelera.

Prisjetimo se: braća Wright svoj će povijesni kontrolirani let izvesti tek 1903. godine.

Verne ponovno nije precizno „izumio“ budući helikopter ili avion. Ideje o letjelicama s rotorima postojale su i prije njega.

Ali on uzima znanstvene ideje svoga vremena i radi ono što je najbolje znao.

Pušta ih s lanca.

Od tehničke mogućnosti stvara pustolovinu.

Automobil, brod i podmornica u jednom stroju

Pred sam kraj života Verneova mašta još nije mirovala.

U romanu „Gospodar svijeta“ iz 1904. pojavljuje se fantastični stroj Épouvante.

To nije običan automobil.

Stroj se može kretati kopnom, juriti po vodi i zaroniti ispod nje. Verne zamišlja gotovo univerzalno vozilo koje se prilagođava različitim sredinama.

Danas bismo takvu napravu bez problema smjestili u film o tajnom agentu ili superheroju.

Verne ju je smjestio u knjigu prije više od 120 godina.

Pariz budućnosti

Jedno od njegovih najzanimljivijih djela čitatelji njegova vremena uopće nisu dobili priliku čitati.

Oko 1863. Verne je napisao roman „Pariz u 20. stoljeću“.

Njegov izdavač Pierre-Jules Hetzel smatrao ga je previše nevjerojatnim i pesimističnim te ga nije objavio. Rukopis je ostao skriven desetljećima, a roman je objavljen tek 1994. godine.

U njemu Verne zamišlja budući Pariz kojim dominiraju tehnologija, financije, veliki poslovni sustavi, električna rasvjeta, brzi promet i strojevi za računanje.

Posebno je zanimljivo što njegova budućnost nije bezuvjetno sretna.

Verne se pita što će se dogoditi s književnošću, umjetnošću i čovjekom u društvu koje sve više cijeni brzinu, tehnologiju, novac i učinkovitost.

Odjednom više ne zvuči kao pisac iz 1863. godine.

Je li Jules Verne doista predvidio budućnost?

Ovdje treba biti oprezan.

Na internetu se Verneu često pripisuje gotovo proročanska sposobnost. Popisi „izuma koje je Jules Verne predvidio“ ponekad su ljepši od povijesne istine.

Podmornice su postojale prije Nautilusa. O električnoj energiji intenzivno se eksperimentiralo. Ideje o različitim vrstama letjelica također nisu nastale samo u Verneovoj glavi.

I upravo zato mislim da mu naziv „proroka“ zapravo čini malu nepravdu.

Jer njegov talent bio je zanimljiviji od proricanja.

Jules Verne promatrao je znanost svojega vremena i pitao se kamo bi nas ona mogla odvesti.

Uzeo bi nešto što je tek nastajalo – elektricitet, strojeve, nove načine prijevoza, nova znanstvena otkrića – i napravio još nekoliko golemih koraka u mašti.

Tamo gdje je znanost njegova vremena stala, počinjala je književnost.

Stare knjige koje su nekoć govorile o budućnosti

Možda je upravo zato poseban osjećaj danas uzeti u ruke staro izdanje Julesa Vernea.

Mi ga držimo kao antikvarnu knjigu.

Gledamo požutjeli papir, staru tipografiju, ilustracije, tragove vremena na koricama. Za nas je taj predmet dio prošlosti.

Ali prvom čitatelju ta ista knjiga nije govorila o prošlosti.

Govorila mu je o budućnosti.

O svijetu koji još nije postojao.

O putovanju ispod oceana.

O letu.

O strojevima koji će promijeniti čovjekov život.

O odlasku prema Mjesecu.

I tu se krije jedna od najljepših ironija antikvarijata: ponekad među starim stvarima pronađemo upravo ono što je nekoć bilo nevjerojatno novo.

Jules Verne nije morao izmisliti budućnost.

Bilo je dovoljno da je može zamisliti.

Dok su drugi gledali stroj, on je vidio putovanje.

Dok su gledali more, on je vidio čitav svijet ispod njegove površine.

Dok su gledali Mjesec, on se pitao kako do njega stići.

Možda zato njegove knjige nisu ostarjele zajedno s tehnologijom koju opisuju.

Jer strojevi zastarijevaju.

Mašta ne.