Nasta Rojc - slikarica koja je živjela ispred svog vremena

Žena u svijetu u kojem su pravila pisali muškarci

Rođena u Zagrebu, Nasta Rojc od ranih je godina pokazivala talent za crtanje. Početkom 20. stoljeća, biti žena-umjetnica značilo je hodati po rubu – između talenta i društvenih ograničenja. Umjetničko obrazovanje stekla je najprije u Zagrebu, a zatim u Münchenu, Bruxellesu i Parizu – gradovima u kojima je upijala duh modernizma, impresionizma i novih umjetničkih pravaca.

Njezin opus obuhvaća pejzaže koji ne idealiziraju (već bilježe unutarnje stanje umjetnice), portrete, autoportrete i žanr-scene, uvijek sa snažnom notom osobnosti. U svakom potezu kista osjećala se njezina tvrdoglava autentičnost.

Autoportreti – ogledalo hrabrosti

Posebno su dojmljivi njezini autoportreti – uvijek surovi i iskreni te u njima ne traži potvrdu, nego pokazuje prkos, ranjivost i unutarnju snagu. Na njezinim autoportretima nema uljepšavanja. Tu je pogled žene koja zna da nije poželjna u “salonima” etablirane umjetnosti, ali unatoč tome – ostaje. Ostaje i gleda ravno u nas. Također, za razliku od mnogih svojih kolega, nije slijedila modu.

Dok su mnoge slikarice toga vremena pokušavale udovoljiti ukusima publike, Rojc je imala hrabrosti prikazati sebe onakvom kakva jest.

 

Pisanje kao drugi jezik

Osim slikarstva, ostavila je i pisani trag. U autobiografiji “Moj život” – dugo godina neobjavljenoj – otvoreno je pisala o svojoj umjetnosti, unutarnjim previranjima i ljubavi s Alexandrom. To je rijedak dokument ženske iskrenosti u vremenu kad su žene bile prisiljene šutjeti.

Život izvan konvencije

Nasta Rojc nije bila samo slikarica, bila je sportašica, putnica, žena koja je vozila automobil u vremenu kad se to smatralo gotovo skandalom. U privatnom životu bila je jednako beskompromisna: otvoreno je živjela u partnerskom odnosu s engleskom plemkinjom Alexandrom Onslow, što je za tadašnje konzervativno društvo bio čin ne samo hrabrosti nego i revolucije. Njezin život i rad neodvojivi su od borbe za slobodu – umjetničku, osobnu i društvenu. Možda baš zato njezina djela imaju onu posebnu energiju koja i danas odzvanja.

Slikarica koja je vidjela budućnost

Iako je za života bila podcijenjena i često ignorirana, danas zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske umjetnosti. Tek naknadno prepoznata, ona nam je ostavila ne samo slike nego i priču o tome kako se živi izvan konvencije, kako se piše vlastita sudbina.

Zašto nam je važna danas?

U vremenu kada se i dalje borimo s predrasudama i krutim okvirima, Nasta Rojc podsjeća nas da umjetnost nije samo estetika, nego i čin otpora. Pogledati njezino djelo znači podsjetiti se da sloboda nikada nije darovana – ona se uvijek mora izboriti.