Blaise Cendrars: poezija, život i djelo

Blaise Cendrars: poezija, život i djelo

Pisati … silazak je u dubinu, poput rudara koji se spušta u utrobu zemlje, zaštićen žičanim kavezom, sa svjetiljkom  pričvršćenom za kacigu, svjetiljkom čije mutno, nesigurno svjetlo sve izobličuje, čiji plamen sadrži stalni rizik eksplozije i čiji treperavi sjaj, zgusnut ugljenom prašinom, ometa i tako okrutno zagriza njegove oči tako da, kada još jednom izroni iz tame, velika svjetlost dana zaboli ga, i zaslijepljeni čovjek trlja svoje upaljene i zakrvavljene oči, posrće, gubi se i zavija poput izgubljene duše o duhovima koje je vidio među blokovima antracita, iako nikada neće reči ni riječi o otisku ženske ruke ili muškog stopala utisnutog u ugljeno naličje, tragovi  koji uznemiravaju  puno više nego ljudski tragovi u pijesku čudesne guano plaže na obali otoka Robinsona Crusoea, neočekivana otkrića koja ostavljaju radnika, težaka, zaprepaštenim, više nego bi se mogao osjećati čovjek koji, nakon što je netom izbjegao eksploziji plina u rudniku i povratio  se iz nesvijesti misli o tome iznova i ponovo, Nedjeljom,  dok u tišini puši svoju lulu među suncokretima u svom djeliću vrta …