Hubert Damisch: Porijeklo perspektive

Ova se knjiga rodila iz nestrpljenja. Iz dvostrukoga nestrpljenja, a tragove ćemo mu primijetiti tu i tamo, jer ih često nisam znao niti htio izbrisati. Bilo da sam žalio što jedna tako visoko spekulativna problematika kao što je perspektiva – ona koju koriste slikari, perspectiva artificialis, različita od tradicionalne, antičke i srednjovjekovne optike, kakva je perspectiva zvana naturalis – nije, osim uz rijetke iznimke, potaknula druga do često vrlo učenjačka, čak i eruditska istraživanja (i već zbog tog razloga dragocjena, nužna), ali koja nisu uspjela potaknuti neku relevantnu filozofsku raspravu. Bilo da sam ustanovio kako su u tekstovima svih vrsta i stilova koji su dali prostora pitanju perspektive, ili perspektivi kao pitanju, dogmatizam, opća mjesta, predrasude, i, još gore od toga, naglost u zaključivanju, u pravilu prevladavali nad zahtjevima znanja i razmišljanja. A sve to bilo je to izvjesnije – barem sam ja tako prosuđivao – što bi analiza, ili ono što je na nju nalikovalo, bila više u službi nekoga određenoga i radikalnoga kritičkog projekta