T. and B. Blackbirds: SOS u vrtu i vazi

Knjiga nad knjigama nas je na vrijeme upozorila, opisujući raj na zemlji kao vrt. Raj na zemlji mogao je biti nešto posve drugo, primjerice obala Mediterana, plodna dolina rijeke Nila ili nešto treće, no ipak, savršenstvo na zemlji opisano je kao vrt. Slučajno? 
Po našem mišljenju, nimalo. 
Nakon gubitka raja zemaljskog, čovjek je u potpunosti ovisio o prirodi, ona mu je pružala zaklon, hranu i oružje, dakle, sve što mu je bilo potrebno da preživi. Ta se ovisnost počinje mijenjati kad čovjek prestaje biti lovac, kad se nastanjuje na jednom stalnom mjestu i počinje obrađivati zemlju. Ograđuje prostor oko nastambe i, u početku sasvim nesvjesno, počinje ponovno stvarati vrt, svoj raj na zemlji. To je trenutak kad se odnos prirode i čovjeka počinje vrlo postupno mijenjati, da bi mnogo stoljeća poslije, u našem dobu, odnos postao gotovo potpuno ravnopravan. 
Tijekom cijele povijesti vrt je bio uz ljude, spašavao ih u vremenima kriza, a pomno čuvan unutar zidina prvih burgova i ozidanih samostana, prehranjivao je, ali i liječio, tijekom mračnih godina srednjeg vijeka. 
Tek u novije doba, razvojem i širenjem trgovine na druge kontinente, vrt počinje dobivati i estetsku komponentu. Mnogi istraživači i trgovci donose nove nepoznate biljke iz najudaljenijih dijelova svijeta i time stvaraju sve veće mogućnosti za raskošno uređenje najneposrednijeg čovjekovog okoliša. 
Danas, posebno u gradovima, vrtovi sve više ustupaju mjesto zgradama i sumornim betonskim površinama pa smo svjedoci gotovo svakodnevnog nestajanja zelenila.