Max Dessoir: Estetika i opća nauka o umjetnosti

Preveo s njemačkog Ivan Focht

Dessoir Max, njemački filozof, estetičar židovskog porijekla (Berlin, 8. II. 1867 – Königstein, 19. VII. 1947). Studirao je filozofiju koju je doktorirao 1889. na Sveučilištu u Berlinu i psihologiju koju je 1892. doktorirao na Sveučilištu u Würzburgu. Predavao je na Sveučilištu u Berlinu od 1897. do 1936., kada su nacisti zabranili njegovu akademsku djelatnost. Osnivatelj i izdavač (1905–37) časopisa za estetiku i opći nauk o umjetnosti i utemeljitelj istoimenoga društva (Ästhetik und allgemeine Kunstwissenschaft). Svoja estetička stajališta izlaže u Prilozima estetici (Beiträge zur Äesthetik, 1899–1902) i u glavnome sustavnom djelu Estetika i opća znanost o umjetnosti (Ästhetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1906., 1923). Pod utjecajem Kanta nastojao je razviti opću znanost o umjetnosti s tezom da su estetski objekti određeni svrhama harmonije, proporcije, ritma, veličine i stupnja. Umjetnik tako na emocionalan način stvara u odnosu na postizanje forme tih objekata, odnosno sve dok se njegova vizija ne očituje u dovršenome djelu. No, unatoč uvriježenim estetičkim formalističkim postulatima, inzistira na nužnosti oslobađanja ružnoga, kroz koje umjetnik svijet zahvaća oštrije i originalnije. Bavio se i psihologijom, osobito pod utjecajem Sigmunda Freuda, Pierrea Janeta i Wilhelma Diltheyja. U knjizi Dvostruko Ja (Das Doppel-Ich, 1896) postulira kako je um podijeljen u dva sloja povezana dvjema različitim poveznicama, sukladno kojima je ono podsvjesno iskazivo snovima, hipnozom i podvojenom osobnošću. Zbog toga Dessoir poslije utemeljuje parapsihologiju.